Projekt HAND IN HAND: Osnaživanje socio-emocionalnih kompetencija i svijesti o različitosti kod učitelja širom Europe osmišljen je na temeljima i zaključcima naučenim iz prethodnog projekta HAND IN HAND: Socijalne i emocionalne vještine za tolerantna i nediskriminativna društva - Pristup čitave škole, koji je bio prepoznat kao jedan od deset najrelevantnijih EU projekata za učitelje i upravu škola.

U oba projekta, Mreža centara za obrazovne politike (NEPC) koordinirala je komunikaciju i diseminaciju te vodila računa o promociji projekta, kako bi se njegovi rezultati mogli što bolje iskoristiti i kako bi doprli do svih relevantnih sudionika.

Prije početka provedbe prvih projektnih aktivnosti s učiteljima odlučili smo se ponovno osvrnuti na početnu ideju prvog HAND projekta i na stečena znanja koja su pridonijela širenju ideje i razvoju HAND:ET projekta.

Ana Kozina, znanstvena suradnica na Institutu za pedagoška istraživanja, projektna koordinatorica oba projekta, podijelit će svoje uvide o napretku projektne ideje, o važnosti osnaživanja učitelja te o socio-emocionalnim kompetencijama i svijesti o različitosti u školama.

HAND je zamišljen u periodu specifičnih okolnosti, možete li detaljnije opisati kako je ideja začeta i na koje ste potrebe htjeli odgovoriti?

– Da, HAND IN HAND bio je naš odgovor na prepoznatu potrebu za podrškom izgradnji inkluzivnih okružja za učenje, jer se Europa u to vrijeme suočavala s dolaskom sve većeg broja migranata. Dok se u istraživanjima tragalo za odgovorima, socijalno i emocionalno učenje u kombinaciji s inter(trans)kulturalnim kompetencijama pokazalo se poput viteza u sjajnom oklopu. Tad se to činilo (i još uvijek se čini) kao prijeko potrebno rješenje koje bi pomoglo u promicanju inkluzivnih škola i društava, gdje bi se svaki učenik osjećao prihvaćenim i gdje bi svatko mogao ostvariti svoj potencijal.

Poziv Europske komisije dao je meni i istraživačima, jednako kao i praktičarima i inicijatorima politika s kojima dijelimo istu viziju, priliku da istražimo kako se ove kompetencije mogu podržati u različitim zemljama. Tako je krenuo projekt HAND in HAND. Projekt se temeljio na važnosti odnosa, a posebno empatične prisutnosti u različitim vrstama odnosa (kao temelja za inkluzivnu učionicu), s fokusom na pristup cijele škole. Razvili smo sustavni alat otvorenog pristupa: univerzalne SEI programe učenja koji su razvijeni u Europskoj uniji i čija je učinkovitost provjerena u terenskom eksperimentu u tri zemlje EU - Sloveniji, Hrvatskoj i Švedskoj.

Oba su projekta na neki način započeta u izazovnim vremenima, HAND kada su projektne zemlje bile suočene s migrantskom krizom i HAND:ET tijekom pandemije COVID-19. Kako biste ocijenili utjecaj ovih okolnosti na prihvaćanje i prepoznavanje teme socio-emocionalnih kompetencija i svijesti o različitosti u školama?

– Od početka projekta imali smo na umu univerzalnu prirodu socio-emocionalnih kompetencija i svijesti o različitosti. Predvidjeli smo pozitivnu promjenu na razini pojedinca, škole i društva koja bi se trebala dogoditi kada podržavamo ove kompetencije. COVID-19 je, na vrlo težak način, predstavljao izazov za socijalne i emocionalne kompetencije te svijest o različitosti. Te su okolnosti istaknule potrebu za poticanjem ovih kompetencija sustavnim rješenjima na svim razinama.

Na primjer, tijekom pandemije COVID-19 primijetili smo povećanje broja posjeta besplatno dostupnim HAND aktivnostima na našim YouTube kanalima. U vrijeme pojačane anksioznosti, svi smo osjećali potrebu za podrškom. Osim praktičnih iskustava, istraživanja su pokazala da su emocionalne kompetencije doista povezane s boljim psihološkim funkcioniranjem u okolnostima povećanog stresa, poput pandemije COVID-19. Povećani stres je nešto što su, uz medicinsko osoblje, učitelji posebno intenzivno doživljavali. Sad je definitivno vrijeme u kojem se te kompetencije bolje prepoznaju u školama, ali i šire.

Projekt HAND bio je usmjeren na pristup cjelokupnoj školi, a HAND:ET je usmjeren na osnaživanje učitelja. Koje su vas potrebe iz prve implementacije potaknule da se fokusirate na učitelje u HAND:ET-u?

– Pitanje koje smo sebi postavili u projektu HAND nije bilo samo o tome što treba podržati da bi učionica bila inkluzivnija (SEI kompetencije), nego i kako to možemo učiniti. Zbog toga smo osmislili složeni eksperimentalni dizajn u zemljama u kojima smo provjeravali učinke programa HAND u školama. Škole su bile svrstane u nekoliko skupina: (A) kontrolna skupina (bez primjene programa); (B) škole u kojima je primijenjen samo program za učenike; (C) škole u kojima je primijenjen samo program za učitelje i školsko osoblje; i (D) škole u kojima je primijenjen pristup čitave škole (i program za učenike i program za učitelje i školsko osoblje).

Proces evaluacije otkrio je središnju ulogu učitelja u promicanju socijalnog i emocionalnog obrazovanja, tj. dokumentirani su pozitivniji ishodi SEI kompetencija učenika kada su učitelji bili uključeni u program u usporedbi s uvjetima u kojima su bili uključeni samo učenici. Poruka je bila ta da su učitelji polazna točka. Po našem mišljenju, učitelji su zaista ključni za rješavanje izazova škole u 21. stoljeću, a to je pružanje podrške različitim učenicima s različitim sposobnostima, motivacijom i porijeklom kako bi oni uspjeli u školi i kasnije u životu.

Stoga je ključno da učitelji budu opremljeni ovim kompetencijama, prije svega kako bi im one pomogle u suočavanju sa svakodnevnim životnim situacijama i kako bi mogli pružati podršku svojim učenicima. Kao što smo već spomenuli, pandemija COVID-19 dodala je nove izazove obrazovnim sustavima u EU, s učiteljima na prvoj crti. Tu su, primjerice, neprestani dodatni stresori kao što su online poučavanje, karantene, nesigurnosti povezane s novim potrebnim vještinama, potreba za većom fleksibilnošću itd. I tu HAND:ET može pomoći.

Postoje i neke konceptualne promjene, HAND je bio fokusiran na socijalne, emocionalne i interkulturalne (SEI) vještine dok ste u HAND:ET fokusirani na socijalne i emocionalne kompetencije, te svijest o različitosti.

- Da i ne. Činjenica je da je u HAND-u fokus također bio na svijesti o različitosti, no sam naziv (interkulturalne kompetencije) nije dovoljno dobro odražavao stvarni sadržaj programa. Stoga u HAND:ET-u koristimo svijest o različitosti koja, po našem mišljenju, bolje opisuje misiju HAND:ET projekta, a to je podržati učitelje da postanu svjesni različitosti u učionici, svojeg vlastitog odgovora na te različitosti, kao i načina na koje se različitosti mogu uključiti u izgradnju pozitivnog odnosa u učionicama, školama i šire.

HAND:ET se također razvio na političkoj razini, s ciljem da doprinese formiranju sveobuhvatne EU politike za učitelje. Što vas je potaknulo da se pozabavite ovim pitanjem na razini EU?

Kao solidan eksperiment obrazovne politike, projekt će pružiti dokaze za bolje razumijevanje čimbenika na razini pojedinca, škole i sustava koji su potrebni za unaprjeđenje i podršku socio-emocionalnim kompetencijama i svijesti o različitosti kod učitelja. Ono što nas je potaknulo da pokušamo osnažiti utjecaj na obrazovnu politiku je činjenica da spomenute kompetencije imaju dokumentirane pozitivne učinke na individualne ishode (npr. mentalno zdravlje) i ishode na razini škole (tj. akademski uspjeh, rano napuštanje škole ili posla, zadovoljstvo poslom), a još uvijek postoje značajne varijacije među zemljama i regijama u dostupnosti politika i programa usmjerenih na jačanje ovih kompetencija. Takve varijacije u obrazovnim politikama i sustavima posljedice su nedostatka izravne sustavne podrške. Prilika za podršku spomenutim kompetencijama ne bi trebala ovisiti o kontekstu u kojem se nalazimo (npr. razred, škola, regija ili država), već bi trebala biti dostupna svima.

Smatramo da nam je potrebna sustavna podrška “odozgo prema dolje”, a to ne isključuje potrebu za kontekstualizacijom. Zapravo, u HAND:ET-u nastojimo razviti smjernice za europsku obrazovnu politiku koja podupire teme vezane uz socio-emocionalne kompetencije i svijest o različitosti, te programe razvoja ovih kompetencija u obrazovanju učitelja širom Europe. Osim toga, želimo i pružiti preporuke za pojedine zemlje, baveći se suvremenim strukturalnim problemima učiteljske profesije na dugoročan način koji je utemeljen na dokazima.

Konačno, koje bi bile glavne 'naučene lekcije' u implementaciji HAND-a koje ste usvojili i implementirali u HAND:ET?

– Osim stavljanja učitelja u fokus, mi u projektu HAND:ET izravno odgovaramo na potrebe izražene u svim zemljama, a to su pružanje stalne podrške i praćenje tijekom cijele školske godine te podrška u prijenosu aktivnosti u učionice. Ukratko, HAND:ET, uz HAND, nudi kontinuiranu podršku u razvoju socio-emocionalnih kompetencija te svijesti o različitosti, kao i u primjeni njihovih elemenata u učionici tijekom cijele školske godine. I, da to ne zanemarimo, mi smo na projektnoj razini napravili dva vrlo važna proširenja, dodali smo još dvije zemlje, Austriju i Portugal, te povećali broj trenera. Cjelogodišnji pristup cjelokupnom timu snažno je usmjeren na suradnički, kontekstualizirani razvoj HAND:ET sustava (zajedno s učiteljima), s ciljem da se osigura njegova održivost: HAND:ET nije osmišljen za učitelje, već s učiteljima.

Više o projektima pročitajte na njihovim službenim stranicama: HAND i HAND:ET. O aktualnim projektnim aktivnostima možete se informirati i putem projektnog Facebooka.