U ovom intervjuu s Lisom Paleczek i Barbarom Gasteiger-Klicpera sa Sveučilišta u Grazu (UNI GRAZ), HAND:ET partnerom koji vodi osiguranje kvalitete projekta te provedbu projekta i njegovu evaluaciju u austrijskim školama, razgovarat ćemo o inkluzivnom ispitivanju - modelu suradničkog akcijskog istraživanja koji uzima u obzir raznolikost učenika i ima snažnu vezu s relacijskim kompetencijama koje su jedan od temeljnih koncepata HAND:ET programa.

Ako želite saznati više o ovoj participativnoj metodi usmjerenoj na to da nastava bude što inkluzivnija za sve učenike i da se svaki učenički glas čuje, pozivamo vas da se ovdje registrirate za webinar Dijalog djece i učitelja: Participativni pristup povećanju inkluzivnosti nastave koji će se održati online 28. rujna 2023. u 15 sati.

Predstavljanje HAND:ET Konzorcija/partnera i SEDA kompetencija niz je web članaka koji će se redovito dijeliti putem HAND:ET web stranice i društvenih mreža (FB, X). Projektne partnere predstavit ćemo kroz kratke razgovore s članovima projektnih timova o temama iz područja njihove stručnosti koje su relevantne i povezane s glavnom temom HAND:ET projekta: socio-emocionalne kompetencije i svijest o različitosti (SEDA) te osnaživanje učitelja u školama.

HAND:ET projekt osnažuje učitelje za njihov svakodnevni rad u školama te ih osposobljava za fleksibilno suočavanje s novim izazovima povezanim s društvenim promjenama.

Sveučilište u Grazu (Uni Graz) drugo je najstarije sveučilište u Austriji. S oko 31 000 studenata i 4 300 zaposlenih, jedna je od najvećih visokoškolskih ustanova u Austriji. Sveučilište ima snažnu međunarodnu vidljivost i uključeno je u brojne globalne mreže. U svojim međunarodnim projektima sveučilište se zalaže za prijenos znanja i iskustava te razvoj i provedbu ciljeva vezanih uz projekte namijenjene napretku visokoškolskog obrazovanja. U temeljnim i primijenjenim istraživanjima sveučilište njeguje tematsku i metodološku raznolikost unutar mreže međunarodne suradnje te gradi svoj profil kroz različita istraživačka polja, uzimajući u obzir društveno relevantna istraživačka pitanja.

Katedra za inkluzivno obrazovanje Odsjeka za istraživanje obrazovanja i obrazovanje učitelja usredotočuje se na koncept inkluzije te kako se koncept može primijeniti u različitim obrazovnim okruženjima. Tim istraživača pristupa ovoj problematici iz humanitarne perspektive, naglašavajući važnost jednakih mogućnosti i sudjelovanja pojedinaca različitih sposobnosti. Temeljni cilj Katedre je unaprijediti razvoj inkluzivnog društva koristeći se znanstveno utemeljenim praksama.

Primarna područja istraživačkog interesa su inkluzivno obrazovanje i specijalna pedagogija. Posebnu pažnju posvećujemo sve većem utjecaju digitalizacije i usredotočujemo se na to kako učinkovito koristiti informacijske i komunikacijske tehnologije u poučavanju, dijagnostici i davanju podrške.

Lisa Paleczek docentica je na Sveučilištu u Grazu, na Katedri za inkluzivno obrazovanje, Odsjeka za istraživanje obrazovanja i obrazovanje učitelja, a radi i za Istraživački centar za inkluzivno obrazovanje. Studirala je psihologiju i obrazovna istraživanja (obrazovanje za posebne potrebe) i doktorirala u području inkluzivnog obrazovanja. Njezina se istraživanja usredotočuju na inkluzivno poučavanje i učenje, vrednovanje, čitanje i jezične sposobnosti, socio-emocionalne vještine, digitalne vještine i obrazovanje učitelja.

Barbara Gasteiger-Klicpera profesorica je inkluzivnog obrazovanja i predstojnica Katedre za inkluzivno obrazovanje na Odsjeku za istraživanje obrazovanja i obrazovanje učitelja na Sveučilištu u Grazu. Osnivačica je i dio upravnog odbora Istraživačkog centra za inkluzivno obrazovanje. Njezina se istraživanja usredotočuju na inkluzivno obrazovanje, teškoće u učenju, različitosti i zdravstvenu pismenost, kao i intervencije za djecu s emocionalnim i socijalnim teškoćama.

Imate iskustva s drugačijim pristupom pružanju podrške učiteljima, primjenom modela suradničkog akcijskog istraživanja - inkluzivnog ispitivanja - koji je usmjeren na poboljšanje prakse u razredu uklanjanjem postojećih prepreka za uključivanje svih učenika u nastavni proces.

Recite nam više o pozadini modela.

Inkluzivno ispitivanje strategija je ili pristup čiji je cilj poticanje inkluzivnih praksi u školama. Usredotočuje se na pronalaženje načina uključivanja sve djece u nastavu, posebno onih do kojih je ,,teško doprijeti“. U načelu nije definirano koji učenici spadaju u tu skupinu i trebaju biti obuhvaćeni ovom strategijom. Najvažniji pristup strategije je poučavanje na način da svi učenici aktivno uče i da svi mogu profitirati od zajedničkog učenja. Učenici do kojih je „teško doprijeti“ mogu biti učenici s poteškoćama u ponašanju ili sramežljivi učenici, učenici s invaliditetom, učenici iz obitelji niskog socioekonomskog statusa ili učenici kojima materinji jezik nije jezik nastave. Važan cilj je uključiti sve učenike u proces učenja. Inkluzivno ispitivanje stoga propituje koji su načini, strategije i mjere za uključivanje svih učenika u život razreda, kako bi cijeli nastavni proces bio inkluzivan.

Autori modela, Ainscow i Messiou, predložili su proces akcijskog istraživanja koji je podijeljen u tri faze: „planiranje-provedba-vrednovanje“ (,,plan-teach-evaluate“). Proces započinje planiranjem i osmišljavanjem nastavnog sata, zatim provedbom sata i konačno zajedničkom analizom sata.

Tijekom tri faze, učitelji (obično troje) rade zajedno kao tim. Zajedno pripremaju nastavni sat, polazeći od pretpostavke da su učenici aktivni sudionici nastavnog procesa. U drugom koraku, jedan od učitelja drži nastavni sat. Preostalo dvoje učitelja promatraju sat i vode bilješke. Naglasak je na tome da nastavni sat bude što inkluzivniji, kako bi svim učenicima bilo omogućeno uspješno učenje. Nakon toga učitelji analiziraju sat i razmjenjuju povratne informacije. Raspravljaju o tome koje su metode i strategije dobro funkcionirale za sve učenike, a koji dijelovi sata nisu funkcionirali dobro tj. gdje svi učenici nisu mogli učiti na angažiran način.

Važno je da u središtu rasprave nije učitelj kao osoba, niti koliko je dobro održao sat, već je fokus na činjenici da bi nastavni sat trebao uključivati sve učenike i inspirirati ih, a posebno one do kojih je ,,teško doprijeti“. Na kraju zajedničkog osvrta o nastavnom satu odabire se pristup ili strategija koja je prikladna za povećanje aktivnosti svih učenika i koja će se provesti u sklopu sljedećeg sata. Sljedeći učitelj zatim poučava sat s implementiranim promjenama dok drugo dvoje učitelja promatraju. Opet, fokus je na tome je li učitelj dopro do svih učenika i kako se nastavni sat može drugačije osmisliti kako bi se doprlo do svih učenika. Na kraju održanog sata, svo troje učitelja ponovno promišljaju i rade analizu zajedno i tako u krug dok svi ne održe sat. To znači da troje učitelja stvaraju zajednički ciklus razvoja sata zajedno s učenicima koji su suistraživači u procesu. Kroz svaku novu verziju sata, nastavni sat postaje inkluzivniji i usmjereniji na učenike i njihove potrebe. Posebna karakteristika inkluzivnog ispitivanja je sudjelovanje učenika u cijelome ciklusu.

U svakom razredu biraju se dva ili tri učenika koji će pratiti učitelje kao suistraživači (učenici istraživači). Učenici prvo nauče koje su im zadaće tj. obučeni su za suistraživače. Zajedno s učiteljima promatraju nastavni sat u određenom razredu (ne vlastitom), posebno obraćajući pažnju na to koliko nastavni sat potiče sve učenike na sudjelovanje. Nakon sata, učenici istraživači sudjeluju u zajedničkoj analizi sata i raspravljaju o svojim zapažanjima s učiteljima. Na taj se način rasprava proširuje i obogaćuje specifičnom perspektivom učenika. Odabir učenika istraživača ne bi se trebao temeljiti na kriterijima uspješnosti, naprotiv, to je prilika da se učenici dobrovoljno odazovu i da im se pruži mogućnost zakoračiti u ulogu učenika istraživača. Učenici svojim doprinosom proširuju perspektivu učitelja jer im pružaju uvid u potrebe njihovih vršnjaka i posebnu pozornost posvećuju tome kako njihovi vršnjaci uče i što ometa proces učenja.

Dodatne informacije možete pronaći u Inclusive Inquiry Guide priručniku koji je razvijen tijekom projekta. Dostupan je besplatno na web stranicama projekta ReHaRE.

Kada se raspravlja o suradničkom akcijskom istraživanju, ono se obično shvaća kao suradnja između učitelja ili između učitelja i istraživača. Čini se da sudjelovanje učenika, njihovo mišljenje i dijalog između učenika i učitelja imaju značajnu vrijednost za učinkovitost ovog modela.

Možete li objasniti vezu između sudjelovanja učenika i relacijskih kompetencija? Kako učenici, posebno oni iz marginaliziranih skupina, imaju koristi od razvoja ovih koncepata u procesu učenja?

Projekt ReHaRe bio je poseban po tom pitanju. Obično istraživači rade ili s učenicima ili s učiteljima. Suradnja između sve tri skupine, učitelja, učenika i istraživača prilično je rijetka, međutim, pokazala se vrlo korisnom za sve nas.

Učenici su bili zaista ponosni na svoju ulogu suistraživača i osjećali su se važnima jer su bili pitani za mišljenje, i što je najvažnije, njihovo mišljenje i njihove ideje na kraju su zaista igrali značajnu ulogu u projektu. U projektu su učenici i učitelji trebali pronaći nove načine komunikacije, nove načine aktivnog slušanja i nove načine uspostavljanja produktivnog dijaloga. Produktivan dijalog znači slušati i biti slušan, uzimajući u obzir mišljenja i ideje druge osobe.

U nekim slučajevima učenici su morali naučiti artikulirati svoja mišljenja. Morali su se osloboditi osjećaja poput ,,straha“, ,,strahopoštovanja“ ili ,,suzdržanosti prema davanju povratne informacije učiteljima“. Učenici su također trebali naučiti da iznošenje mišljenja i predlaganje promjena znači da ne poštuju svoje učitelje. Učenici su predlagali načine kako bi nastavni sat mogao doprijeti do više učenika i kako učenici mogu aktivnije sudjelovati u nastavi i imati više koristi od nastavnog sata. To je ojačalo odnos između učenika međusobno, ali i između učenika i učitelja. Učenici iz marginaliziranih skupina osjećali su se uključenima i bili su sretni što se njihov glas konačno čuje.

Proces učenja značajno se poboljšao. S jedne strane, suistraživači su trebali razmisliti o tome kako su do tada najuspješnije učili, što je bilo potrebno da bi se mogli usredotočiti na novi sadržaj i zapamtiti stare sadržaje kako bi ih uspješno povezali, koja su im očekivanja od nastavnog sata i učitelja, kako im kolege unutar razreda mogu pomoći u učenju i tako dalje. Nakon što su osvijestili što sve pridonosi uspješnom učenju, učenici su to trebali jasno izreći. Nakon što su izrekli svoje ideje, one su provedene u praksi i učenici su trebali procijeniti potiču li ih doista na učenje ili ne. Na primjer, jedna od ideja učenika bila je da mogu jesti tijekom sata. Nakon što su implementirali ideju, zaključili su da to zapravo ne pridonosi procesu učenja.

Nikada nećemo zaboraviti što je rekao jedan od učenika istraživača: ,,Mi najbolje znamo kako se djeca osjećaju jer smo i mi djeca.“ i to je ključ cijelog projekta - slušanje glasova ljudi na koje se promjene odnose. I to se jasno odražava u sloganu ,,Ništa o nama bez nas.“, koji je jedan od temelja autonomije i pokreta samoodređenja.

Kakvi su bili početni dojmovi učitelja o ideji da učenici aktivno sudjeluju u planiranju i unapređenju procesa učenja?

Kao što možete zamisliti, učitelji su bili malo skeptični kad smo im predstavili taj koncept. Učitelji 1. razreda najviše su sumnjali u ideju da učenici mogu djelovati kao suistraživači i artikulirati svoje ideje. Isto tako, učitelji s više učenika kojima jezik nastave nije materinji jezik ili koji imaju učenike s posebnim obrazovnim potrebama sumnjali su u takav pristup.

Osim nesigurnosti u pogledu načina na koji učenici mogu artikulirati svoja mišljenja i ideje, učitelji su također oklijevali uključiti učenike u planiranje nastavnih sati. Morali smo im naglasiti da su i dalje oni u središtu, u smislu da su stručnjaci za planiranje nastave. Ipak, učitelji su uspjeli shvatiti dodatnu vrijednost slušanja mišljenja svojih učenika. Povratne informacije učitelja nakon projekta bile su da su iznenađeni načinom na koji su učenici, posebno oni do ,,kojih je teško doprijeti“, uspjeli prikupiti podatke, opisati što im je potrebno za uspješno učenje i jasno artikulirati koji elementi nastavu čine inkluzivnijom. Također, učenici su bili vrlo dobri promatrači i brzo bi uočili kada je njihovim kolegama padala koncentracija. Ova zapažanja su u učenicima pobudila želju da nastavne sate učine kvalitetnijima i interaktivnijima.

Zajedno s učiteljima zemalja sudionica razvili smo Students' Voices Toolkit (reachingthehardtoreach.eu). Ovaj dokument opisuje aktivnosti posebno prilagođene učenicima osnovnih škola. Usredotočuje se na dva pitanja: Kako učenici gledaju na učenje i poučavanje u svojoj školi? i Kako se njihove ideje mogu koristiti kako bi nastava postala inkluzivnija?

Ovaj dokument zbirka je različitih primjera kako se učitelji mogu baviti stavovima učenika o učenju. Primjere ne samo da mogu koristiti učitelji sa svojim učenicima kako bi olakšali dijalog o učenju, već ih mogu koristiti i učenici istraživači (nakon što su prošli obuku za korištenje tih aktivnosti i prikupljanje podataka) kako bi prikupili stajališta svojih kolega, koje bi zatim analizirali.

Uz pomoć drugog dokumenta Training Students to be Researchers Manual (reachingthehardtoreach.eu) koji je razvijen u sklopu projekta, učiteljima je omogućeno da podrže učenike koji su uključeni u proces inkluzivnog ispitivanja. Cilj mu je bio pružiti podršku učenicima istraživačima da surađuju s učiteljima kako bi nastava bila inkluzivnija. Učenici istraživači prikupili su ideje svojih kolega da bi bolje razumjeli kako nastava može postati inkluzivnija. Zatim bi surađivali s učiteljima u osmišljavanju inkluzivnih nastavnih sati. Učenici istraživači također su se trebali upoznati s načinima promatranja sata, da bi zatim razgovarali s učiteljima o tome kako nastavne sate učiniti inkluzivnijima.

Pozitivni učinci ovog modela proširili su se izvan učionica. Koji su bili učinci na odnose između učitelja, na život u školi i odnose između škola?

Za učitelje je bliska suradnja s drugim učiteljima bila novina. Novost nije bila samo proces zajedničkog planiranja sata, već i situacija gdje su ih njihovi kolege promatrali dok su poučavali te sate. Morali su napustiti ideju razgovora „iza zatvorenih vrata“, koja je vrlo česta u mnogim zemljama i školama. Osim toga, učitelji su trebali surađivati sa svojim učenicima. Trebali su surađivati s učenicima istraživačima iz svog razreda, ali i s učenicima iz drugih razreda. Ovakve suradničke veze ojačale su osjećaj zajedništva među razredima i u školi. Morate uložiti vrijeme i strpljenje u proces poput inkluzivnog ispitivanja. Međutim, sudeći prema povratnim informacijama koje smo dobili od učitelja i učenika koji sudjeluju u ovom procesu diljem Europe, riječ je o vrlo korisnoj suradnji koja je dijalogom otvorila nova vrata.

Sve u svemu, bilo bi vrlo važno češće i intenzivnije uključiti učenike u proces planiranja i vrednovanja sati. Njihova perspektiva posebno je korisna kada je riječ o uključivanju svih učenika. Oni donose nove perspektive, ali također mogu preuzeti veću odgovornost za suradničko učenje, za što im se ponekad ne pripisuju zasluge.

Osim toga, suradnja među učiteljima jedan je od načina provedbe i razvoja inkluzivne nastave. Učitelji bi trebali imati više mogućnosti za razmjenu svojih iskustava, za zajedničko planiranje i evaluaciju. To ne bi samo pomoglo učiteljima, već bi bio i način daljnjeg razvoja inkluzivnosti u razredima.

Za više informacija o ovom modelu pozivamo vas da se ovdje registrirate za webinar Dijalog djece i učitelja: Participativni pristup povećanju inkluzivnosti nastave koji će se održati online 28. rujna 2023. u 15 sati.

Više o projektu možete saznati na službenoj web stranici HAND:ET, a kako biste ostali informirani o tekućim projektnim aktivnostima i nadolazećim sadržajima pratite službene profile projekta na Facebooku ili X-u (Twitteru).