Pročitajte intervju s dr. Mojcom Rožman i dr. Ninom Roczen iz DIPF - Leibniz instituta za istraživanje i informacije u obrazovanju, partnera koji je odgovoran za evaluaciju učinka projekta HAND:ET.
Predstavljanje HAND:ET konzorcija i SEDA kompetencija niz je web članaka koji će se redovito dijeliti putem HAND:ET web stranice i društvenih medija (FB, TW). Projektne partnere predstavit ćemo kroz kratke intervjue s članovima projektnih timova na teme iz područja njihove ekspertize. Spomenuti intervjui također će biti povezani s i relevantni za glavne teme projekta HAND:ET: socio-emocionalne kompetencije i svijest o različitosti te osnaživanje učitelja u školama.
DIPF | Leibniz Institut za istraživanje i informacije u obrazovanju važna je institucija u području obrazovnih istraživanja i obrazovnih informacija. DIPF podržava znanstvenike, donositelje odluka i praktičare provođenjem empirijskih istraživanja i pružanjem inovativnih praktičnih rješenja. DIPF-ovi istraživači koji sudjeluju u projektu HAND: ET dio su Odjela za kvalitetu učitelja i poučavanja koji se bavi kvalitetom i učinkovitošću pedagoških procesa u obrazovnim okruženjima, školama i sveučilištima. Prioritet se stavlja na istraživanje profesionalizacije pedagoškog osoblja.
DIPF je bio odgovoran za sumativno i formativno vrednovanje programa u prethodnom projektu HAND IN HAND: Socijalne i emocionalne vještine za tolerantna i nediskriminativna društva - Pristup čitave škole, korištenjem višemetodskog pristupa koji je integrirao različite perspektive. U projektu HAND:ET, DIPF je zadužen za razvoj vrednovanja i cjelokupnu vanjsku evaluaciju policy eksperimenta. To uključuje pažljivo planiranje evaluacijskog procesa, preciziranje općih ciljeva evaluacije i razvoj mjernih instrumenata prilagođenih tim ciljevima evaluacije. Osim toga, DIPF vodi proces provedbe evaluacijskog dizajna (priprema i praćenje prethodnih i naknadnih mjerenja te analiza podataka).
Dr. Mojca Rožman je postdoktorska istraživačica na DIPF-u i na IEA Hamburg. Ima iskustva s međunarodnim procjenama velikog opsega, razvojem upitnika, psihometrijskom analizom, s fokusom na skaliranju upitnika i testnih podataka te evaluacijom eksperimenata.
Dr. Nina Roczen je psihologinja i radi kao postdoktorska istraživačica na DIPF | Leibniz Institutu za istraživanje i informacije u obrazovanju u Odjelu za kvalitetu učitelja i poučavanja. Njezini istraživački interesi uključuju kompetencije u obrazovanju za održivi razvoj i evaluaciju mjera za razvoj škola.
Važan dio promoviranja i zagovaranja razvoja socio-emocionalnih kompetencija i svijesti o različitosti je vrednovanje, odnosno evaluacija. Dugo vremena su spomenute kompetencije smatrane nečim "nedostižnim" i teško mjerljivim uz pomoć uobičajenih pristupa. Kakvo je trenutno stanje u tom području i možemo li zapravo precizno i pouzdano mjeriti te kompetencije? Postoje li direktne procjene socio-emocionalnih kompetencija i svijesti o različitosti?
Još uvijek ih je teško mjeriti. Za razliku od pretežno kognitivnih kompetencija, poput matematičkih ili čitalačkih kompetencija, ne postoje dobro uspostavljeni testovi koji mjere socio-emocionalne kompetencije i svijest o različitosti. Umjesto toga, najčešće korišteni instrumenti su upitnici samoprocjene. Oni su vrlo praktični jer su jednostavni za korištenje i jeftini. Međutim, imaju i nedostatke, npr. podložni su svjesnim ili nesvjesnim pristranostima - to može proizaći iz činjenice što ljudi sebe obično žele predstaviti u pozitivnom svjetlu. Druga mogućnost je pokušati mjeriti socio-emocionalne kompetencije i svijest o različitosti putem intervjua ili tražeći od ljudi da opišu kako bi se ponašali u različitim kritičnim situacijama, a zatim analizirati te opise. Nedostatak ovih metoda je to da je analiza odgovora vremenski zahtjevna. Svaka metoda vrednovanja pruža rezultate iz različitih perspektiva. Stoga je najbolji pristup kombinirana uporaba različitih metoda mjerenja, poput, primjerice, upitnika, promatranja i intervjua.
U čemu je važnost evaluacije ovakvih programa i eksperimenata?
Sustavna procjena učinkovitosti programa poput HAND:ET važna je zbog toga što se na temelju rezultata evaluacije mogu odabrati učinkoviti programi koji se zatim mogu šire primijeniti.
Koliko su korisne analize poput studije utjecaja ovakvih programa, gdje očekujemo vidjeti promjene u stavovima, vjerovanjima ili kompetencijama?
Kada je pravo vrijeme za procjenu učinka intervencija?
Jedini način da dobijemo pouzdane informacije o učincima programa osobnog i profesionalnog razvoja poput HAND:ET je implementirati eksperimentalni dizajn. To znači da nam je potrebna eksperimentalna skupina i kontrolna skupina u koju se sudionici nasumično raspoređuju. Zatim eksperimentalna skupina dobiva trening, a kontrolna skupina ne dobiva trening. Ciljane kompetencije se mjere u obje skupine u dvije vremenske točke. Prva vremenska točka obično odgovara vremenu prije početka treninga za eksperimentalnu skupinu, a drugo mjerenje se provodi nakon provedbe treninga za eksperimentalnu skupinu. Tada se može vidjeti jesu li se kompetencije u eksperimentalnoj skupini povećale u usporedbi s kontrolnom skupinom. U tom slučaju možemo pretpostaviti da je razvoj kompetencija uzrokovan treningom.
Što se tiče pravog vremena, prije svega je važno izmjeriti kompetencije neposredno prije i nakon intervencije. Ako se ustanovi značajan porast kompetencija u skupini koja je prošla trening u usporedbi s kontrolnom skupinom, to je već dobro. Naravno, važno je znati je li takav učinak održiv. U tu svrhu, idealno bi bilo uvesti treću točku mjerenja, primjerice šest mjeseci ili godinu dana nakon završetka treninga.
U projektu HAND:ET koristi se evaluacijska strategija koja kombinira formativni i sumativni pristup. Kako se mogu opisati ova dva pristupa i koje su prednosti njihovog kombiniranja?
U evaluaciji projekta HAND:ET fokus je na tzv. sumativnoj evaluaciji. Želimo saznati ima li trening pozitivan učinak na socio-emocionalne kompetencije učitelja i njihovu svijest o različitosti. Međutim, provodimo i formativnu evaluaciju. U ovom tipu evaluacije, cilj je dobiti informacije koje se mogu koristiti za poboljšanje proučavane intervencije (u našem slučaju HAND:ET treninga) u budućnosti. Na primjer, pitamo učitelje o njihovim idejama kako poboljšati program, s kojim su aspektima imali poteškoća ili s kojim su se preprekama susreli u primjeni onoga što su naučili u treningu.
Više o projektu možete saznati na službenoj stranici HAND:ET, a redovno se možete informirati o projektnim aktivnostima i nadolazećim publikacijama i drugim materijalima na Facebooku ili Twitteru.