Predstavljanje HAND:ET konzorcija i socio-emocionalnih kompetencija te svijesti o različitosti niz je web članaka koji će se redovito dijeliti putem HAND:ET web stranice i društvenih medija (FB, TW). Projektne partnere želimo predstaviti kroz kratke intervjue s članovima projektnih timova, s temama iz područja njihove ekspertize. Spomenuti intervjui također će biti povezani s i relevantni za glavnu temu projekta HAND:ET - Osnaživanje socio-emocionalnih kompetencija i svijesti o različitosti kod učitelja širom Europe.

Projekt HAND:ET prepoznao je mnoštvo izazova s kojima se suočavaju učitelji u 21. stoljeću koje je obilježeno brzim tehnološkim razvojem te sve većom društvenom i kulturnom raznolikošću. Prisutno je mnogo očekivanja i pritisak da budu stalno informirani i fleksibilni, ali i zahtjev da njihov rad bude što kvalitetniji.

Pristup koji je ovaj projekt zauzeo kako bi osnažio učitelje za složenost svakodnevnog rada sa sve raznolikijim razredima i omogućio im da se fleksibilno nose s novim izazovima nije podrazumijevao rad na njihovim kompetencijama za poučavanje ili digitalnim kompetencijama, već usredotočenost na učitelje, podržavajući razvoj njihovih socijalnih i emocionalnih kompetencija, kao i njihove svijesti o različitosti. Slijedi intervju s Heidi Berg Nielsen.

Kakvi su vaši uvidi o važnosti socio-emocionalnih i relacijskih kompetencija u učiteljskoj profesiji?

- Važno je shvatiti da biti učitelj ne znači samo prenositi akademsko gradivo. Učitelji su cijelo vrijeme u relacijskom kontaktu s učenicima i aktivni su u tom kontaktu. Odnosno, oni sami sebe uključuju u kontakt i to nije ravnopravan odnos, već asimetričan odnos moći, gdje je učitelj taj koji ima moć. Ako netko toga nije svjestan, može napraviti veliku štetu. Kada vježbate stjecanje veće svijesti o sebi i uključivosti, odnosno prihvaćanje sebe, također postajete bolji u tome prema drugima. To je dobro za učenike, kao što je dobro i za razinu stresa samih učitelja.

Kao što je ranije spomenuto, jedan od glavnih ciljeva HAND:ET-a je posvetiti se pritisku kojeg učitelji osjećaju u svom radu zbog sve složenijih i raznolikijih razreda te ih osnažiti da se fleksibilno nose s novim i nadolazećim izazovima. To stavlja dobrobit učitelja u središte i poziva ih da posvete brigu sebi koristeći metodologiju koja se temelji na programu smanjenja stresa temeljenom na mindfulnessu (engl. Mindfulness Based Stress Reduction - MBSR).

Postoji porast u korištenju istraživački dokazanih tehnika usredotočene svjesnosti (eng. mindfulnessa). Što je MBSR i koje su implikacije takve prakse?

Mindfulness trening je dobro istražena metoda treninga za poboljšanje mentalnog zdravlja. Studije objavljene u vodećim medicinskim časopisima pokazuju da smanjenje stresa temeljeno na mindfulnessu (MBSR) smanjuje simptome stresa, anksioznosti, depresije i boli (Khoo i sur., 2019; Chi, Bo, Liu, Zhang i Chi, 2018; Khoury, Sharma, Rush i Fournier, 2015; Strauss, Cavanagh, Oliver i Pettman, 2014). Blagotvorni učinci potkrijepljeni su neurološkim istraživanjima. Struktura i funkcija mozga se prema MBSR-u mijenja u područjima koja su odgovorna za regulaciju stresa (Pallesen, Dahlgaard i Fjordback, 2016; Lazara i sur., 2005; Hölzel i sur., 2011)

MBSR je 8-tjedni strukturirani program koji je razvio Jon Kabat-Zinn 1979. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Massachusetts u Sjedinjenim Državama (Kabat-Zinn, 1990). Program se temelji na jogi, meditaciji i psihoedukaciji. Danas postoje dobro opisani standardi za MBSR, kao i za edukaciju ljudi koji posreduju u praksi. Mindfulness je prije svega način svjesnosti koji karakterizira svjesna pažnja na sadašnji trenutak, bez osuđivanja, kritiziranja ili ocjenjivanja. Umjesto toga, vježba se spremnost i otvorenost za postojanje s onim što je doživljeno, i spremnost da se doživljeno sretne s prihvaćanjem, ljubaznošću i znatiželjom. MBSR je ukorijenjen u starim budističkim tradicijama i, poput njih, ima veći cilj od smanjenja stresa. Svrha je također razjasniti uobičajena ljudska stanja, uključujući našu utjelovljenu prirodu i prirodu uma, time ojačavajući našu psihosocijalnu dobrobit i održivo ponašanje. Mindfulness je trening pažnje, gdje je pozornost često usmjerena na tjelesne osjete (npr. disanje) umjesto da divlja u sadržaju uma. Svijest o tijelu prirodni je preduvjet za upoznavanje tjelesnih signala, koji uključuju signale stresa, misli i emocija. Time je moguće trenirati stabilizaciju pažnje u tijelu ovdje i sada te se ne izgubiti u mislima o prošlosti ili budućnosti (Smallwood, Fitzgerald, Miles i Phillips., 2009, Smallwood i Schooler, 2006).

Filozofska osnova meditacije tvrdi da istinska sreća postoji u sadašnjosti i da lutajuća pažnja dovodi do nesretnijeg uma. Killingworth i Gilbert (2010) pokušali su svojom studijom to istražiti. Opremili su 2250 sudionika mobilnom aplikacijom koja ih je u bilo kojem trenutku kontaktirala tijekom svakodnevnih aktivnosti i pitala: “Kako ste sada?“, na ljestvici od vrlo loše (0) do vrlo dobro (100), „Što trenutno radite?“ i „Razmišljate li o nečem drugom osim onog što trenutno radite?”. Studija je pokazala da pažnja sudionika nije bila u sadašnjem trenutku, već negdje drugdje u 47% situacija. Pozornost je često lutala, bez obzira što sudionici radili. Sudionici su bili manje sretni kada je pažnja bila odvučena od sadašnjosti. To se odnosilo na sve aktivnosti, čak i one najmanje ugodne. Analize vremenskih serija pokazale su da je lutanje pažnje općenito uzrok, a ne samo posljedica lošeg raspoloženja. Ono što su ljudi mislili je bolje u predviđanju njihovog raspoloženja od aktivnosti kojom su se bavili (Killingworth i Gilbert, 2010).

Nekoliko vježbi u HAND:ET programu sadrži dijelove u kojima je fokus na mislima. Time se obučava promatrati misli kao mentalne događaje, a ne nužno istinu. To jest, sadržaj misli se registrira bez poistovjećivanja sa sadržajem i aktivne nadogradnje na njemu. Baš kao što imamo automatizirane obrasce ponašanja, imamo i obrasce mišljenja koji mogu izazvati veliku ovisnost. Početak otkrivanja vlastitih misaonih obrazaca, uz povećanu svijest o tijelu, stvara unutarnju sigurnost i povećanu mentalnu fleksibilnost, što je polazište za preispitivanje i promjenu automatiziranih obrazaca ponašanja (Siegel, 2011).

Dobar primjer loše mentalne navike je negativno ruminiranje. Svi ljudi razmišljaju jer je to pokušaj mozga da nam pomogne pronaći rješenje problema, osobito ako smo pod stresom ili se loše osjećamo. Ali neki ljudi to rade više od drugih. Nekoliko studija pokazuje da uporna ruminacija često ne rješava probleme, već čini suprotno. Kad zapnemo u negativnim misaonim obrascima, postajemo lošiji u rješavanju svojih problema. Studije sugeriraju da ruminacija zapravo stvara ranjivost na depresiju i loše mentalno zdravlje, a da nije samo rezultat toga (Nolen-Hoeksema i Morrow, 1991; Lyubomirsky i Nolen-Hoeksema, 1995; Treynor, Gonzalez i Nolen-Hoeksema, 2003).

Ako postanemo svjesniji i upoznajemo sebe, to može stvoriti veću jasnoću pri otkrivanju unutarnjih i vanjskih obrazaca ponašanja. To nam daje bolju priliku da promijenimo navike koje nisu prikladne. Vago i Silbersweig (2012) opisuju ovaj proces u S-ART (Self-Awareness, Regulation, Transcendence) modelu: pojedinac počinje promatranjem samog sebe (samosvijest) i uči se regulirati (samoregulacija), što može dovesti do promjene (samotranscendencije) (Vago i Silbersweig, 2012).

Rezultat se može opisati kao umijeće bivanja sa samim sobom, na zdrav način, za dobrobit sebe i drugih.

Danas su učitelji često pod velikim pritiskom. Njihov posao ima visoku složenost i zahtjeve s više strana. Mindfulness im može pomoći da steknu veću unutarnju stabilnost kako bi se bolje snalazili u toj složenosti i pritisku. Važno je imati dobar kontakt sa sobom i znati gdje se nalazimo i kako se osjećamo kako bismo se regulirali.

Kao jedna od koautorica programa HAND:ET i kao iskusna kreatorica programa za obuku učitelja koji se fokusiraju na slične kompetencije, što biste rekli po čemu se ovaj program ističe i što je ključno kako bi se postigao njegov učinak?

- Ovaj je program usredotočen na učitelje i na to kako oni mogu razviti i unaprijediti svoju relacijsku kompetenciju. Rad s profesionalnim razvojem učitelja način je da se dopre do djece, da se djecu vidi kao subjekte i kao dio odnosa. Učenje se odvija u odnosu.

Presudno je da učitelje HAND treneri dočekaju s poštovanjem te da ih vide kao osobe i subjekte. Na isti način kao što se učitelje obučava za susret s djecom.

Heidi Berg Nielsen, ovlaštena psihologinja, certificirana za MBSR i b-Teacher (Program za djecu temeljen na svjesnosti), educirana za Integrativnu gestalt terapiju i Terapiju prihvaćanja i predanosti, dio je tima Danskog centra za mindfulness (DCM) i kreatorica sadržaja, trenerica i supervizorica na projektu HAND:ET. Heidi će s nama podijeliti svoje uvide o važnosti socio-emocionalnih kompetencija u (profesionalnom) razvoju učitelja i o načinima na koje komponenta svjesnosti može doprinijeti pozitivnom učinku ponašanja.

Danski centar za svjesnost (DCM) osnovan je 2013. godine kao dio Odsjeka za kliničku medicinu na Sveučilištu Aarhus (AU). Fokusirani su na istraživanje stresa i smanjenja stresa te vode tečajeve o mindfulnessu (Mindfulness Based Stress Reduction - MBSR i Mindfulness Based Cognitive Therapy - MBCT) i suosjećajnosti (Compassion Cultivation Training - CCT), utemeljenim na dokazima u suradnji sa Sveučilištem Brown (MBSR) i Oxfordom (MBCT).

DCM također nudi obrazovanje nastavnika u CCT-u u suradnji sa Sveučilištem Stanford i na društvenoj razini svojim radom doprinosi povećanju znanja i korištenja praksi temeljenih na mindfulnessu u danskom zdravstvu, školama, kaznenom pravosuđu i na radnim mjestima.

Uloga Danskog centra za mindfulness u projektu je proces osposobljavanja trenera za socijalne i emocionalne kompetencije te supervizija osposobljavanja za učitelje i ostalo školsko osoblje u sustavu HAND: Osnaživanje učitelja. DCM je također vodeći u razvoju novog HAND: Programa za osnaživanje nastavnika usmjerenog na socijalne i emocionalne kompetencije i svijesti o različitosti učitelja. Zajedno sa Sveučilištem Mid Sweden (MIUN) osmislili su program i način obuke trenera koji se sastoji od sve tri kompetencije.